Statusna prava građana - 5.760,89 RSD : Stručna knjižara, Stručna literatra na jednome mestu!
     
 
 
Korpa je prazna, dodajte nešto!
Statusna prava građana

Statusna prava građana

6.064,10 RSD  5.760,89 RSD
Popust: 5%

autor: Julijano Dropulić
broj stranica: 830
godina izdanja: 2003.
vrsta uveza: tvrdi
dimenzije knjige (širina i visina): 17,6 cm x 25,0 cm (B5)
jezik: hrvatski


Autor pod nazivom “Statusna prava građana” podrazumijeva grupu prava kojima je primjeren upravnopravni karakter te su u tom kontekstu i regulirana odgovarajućim propisima. Knjiga sadrži komentare pet zakona i to: komentar Zakona o državljanstvu, komentar Zakona o državnim maticama, komentar Zakona o osobnom imenu, komentar Zakona o matičnom broju te komentar Zakona o prebivalištu i boravištu građana. Svaki od tih komentara sadrži i uvod koji je istovremeno iscrpan presjek razvoja instituta, zatim tekstove podzakonskih propisa koji dopunjuju rečenu materiju te primjere pojedinih podnesaka i odluka upravnih tijela. U drugom dijelu knjige prikazani su i drugi zakonski i podzakonski tekstovi koji se tiču materije statusnih prava građana poput Obiteljskog zakona, Zakona o kretanju i boravku stranaca, Zakona o proglašenju nestalih osoba za umrle i o dokazivanju smrti, Zakona o osobnoj iskaznici i Zakona o putnim ispravama hrvatskih državljana. U knjizi je predočen i prijedlog Zakona o strancima.

Riječ je o jednoj sažetoj i tečno pisanoj knjizi namijenjenoj ne samo pravnicima već i drugim osobama kojima je potrebna informacija o stanju statusnih prava građana u hrvatskom pravnom sustavu. Svojom koncepcijom predstavlja sjajnu ideju da se širokoj publici predoće neprestane mijene s kojima je suočeno naše upravno zakonodavstvo. Ono možda teži humanosti i razumu no zasigurno je još u mnogočemu u svom začetku.


Predgovor


Statusna prava građana
mr. sc. Julijano Dropulić



Predgovor


Status je riječ latinskog podrijetla. Ima mnogo značenja, a jedno od njih je i da označava stanje u građanskom smjeru (distinguuntur agnationibus familiarum). Rimsko pravo razlikovalo je status libertatis (tj. pitanje je li netko slobodan ili rob), status civitatis (je li građanin ili peregrin) te status familiae (je li pater familias ili njemu podređena osoba). Suvremeni rječnici termin status objašnjavaju kao pravni položaj fizičke ili pravne osobe u nekoj zajednici iz kojega proizlazi određeni skup njezinih prava i obveza. Anićev Rječnik stranih riječi status definira kao posebni ili osobni položaj koji je reguliran zakonima, propisima ili običajima.

Objašnjenja pojma statusa nužno su oblikovala i definiciju statusnih prava građana koja najkraće možemo definirati kao prava koja uređuju položaj pojedinca u pravnom poretku ili društvenoj zajednici.

Svatko, pretpostavljam, čak i ako nije pravnik, ima općenitu zamisao što pripada statusnim pravima. U najširem smislu u materiju statusnih prava mogu se svrstati propisi iz obiteljskog, nasljednog ili radnog prava, zatim propisi iz domene mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, propisi koji uređuju položaj manjina, prognanika, izbjeglica, političkih zatvorenika, invalida, osoba s duševnim smetnjama kao i propisi mnogih drugih grana prava.

Broj grana prava i pravnih propisa koje iz ovog ili onog razloga možemo svesti u kategoriju statusnih gotovo je neograničen što svakako ne pridonosi pravnoj sigurnosti. Stoga zadaća da se sva ta pravna materija sažme u jednu knjigu neće niti biti poduzeta. Pokušaj da se zauzme stav glede svih zakonskih propisa koji bi mogli doći u razmatranje kao statusni doveo bi do gotovo nepristojno velikog obujma knjige, a zatim i do konfuzije. Osim toga, pravni propisi su, barem kod nas, lako kvarljiva roba, pa bi se posao oko klasifikacije prije ili poslije sveo na Sizifov uzaludni trud.

Stoga se prirodno nametnula kao primarna, obveza pristupa izradi određene klasifikacije ili selekcije nakon koje bi se iskristalizirali oni pravni propisi koji na najneposredniji mogući način reguliraju društveni i pravni položaj pojedinca.

Tijekom te selekcije zbrka prividno nepovezanih propisa sredila se po nekom višem planu jer pravilo da opći pristup ako se pravilno primjenjuje daje putokaz u konglomeratu zakonskih tekstova i propisa, čini se, nekim čudom, nije iznevjerilo ni ovog autora.

Da bi se određeni skup pravnih propisa mogao zvati sustavom potrebno je prije svega da ima sposobnost integracije, da su klasificirani propisi u onom bitnom neproturječni, komplementarni i potpuni. Svaki sustav pravnih propisa podrazumijeva ne samo isti izvor već i smisao za hijerarhiju i koordinaciju. Također, nužna je i primjenjivost sustava u praksi kroz vezu između zakona i njegova izvršenja, opće i pojedinačne, apstraktne i konkretne norme.
Predstavlja li skup pravnih propisa u ovoj knjizi koherentan sustav na čitatelju je da presudi.
Prema H. Kelsenu pravna znanost i pravo općenito, ima tu posebnost da na svakom koraku nailazi na granična područja ne samo drugih znanosti već i drugih grana prava. Iako je i ova knjiga težila za što većim ograničenjem zadane pravne konstrukcije, neke greške metodološkog karaktera vjerojatno se ipak nisu izbjegle.

Kako bilo, prvi dio knjige uključuje komentare pet zakona (Zakona o hrvatskom državljanstvu, Zakona o državnim maticama, Zakona o osobnom imenu, Zakona o prebivalištu i boravištu građana te Zakona o matičnom broju) s pripadajućim prilozima (podzakonskim aktima, konvencijama, sporazumima, obrascima podnesaka u upravnom postupku).

U drugom djelu knjige predočeni su tekstovi zakonskih propisa koji nisu posebno komentirani (Obiteljski zakon, Zakon o kretanju i boravku stranaca, Zakon o proglašenju nestalih osoba umrlima i o dokazivanju smrti, Zakon o osobnoj iskaznici te Zakon o putnim ispravama hrvatskih državljana). I tim propisima pridodani su odgovarajući podzakonski akti.

Knjigu zaključuje jedan dodatak: prijedlog Zakona o strancima koji će de lege ferenda zamijeniti, u mnogim odredbama zastarjeli Zakon o kretanju i boravku stranaca.

Kod izbora literature, koje uzgred i nije bilo napretek, nisam se rukovodio potpunošću koliko kompetencijom i jasnoćom. Termin statusna prava kao da sadrži neke neugodne konotacije pa se čini da i pravni teoretičari sa zadrškom i rijetko pišu o toj pravnoj materiji.

Budući da ova knjiga priželjkuje čitatelja otvorena duha njezin cilj nije samo biti nezaobilazna u svakodnevnoj upravnopravnoj primjeni već i zaintrigirati za sporna pitanja oko statusnih prava. Sada, na kraju višemjesečnog rada vidim jasnije nego ikad prije dubiozu između namjera koje je zakonodavac želio postići s propisima iz materije statusnih prava i postupaka birokracije koja ih primjenjuje. Ta dubioza je fundamentalnije pitanje od bilo koje kritike i komentara pravnog propisa ma koliko propis anakron inaće bio.

Kao što su svi ljudi filozofi, tako su i svi ljudi, u jednom transcedentnom značenju, i pravnici. Zato se nikome ne može uzeti pravo da kroz komentar i kritiku dijela pravnog sustava pokuša unaprijediti naše, u principu tegobne živote. Ja sam to pravo upravo iskoristio.

U Pločama, 22. svibnja 2003. godine,
Julijano Dropulić

Dodaj u korpu: